KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN 

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

pet, 17. novembar 2023 / 3. džumade-l-ula 1445

SULEJMAN, A.S. (3. DIO)

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike na Pravome putu.

Braćo moja u Dini Islamu! Prošlog puta smo započeli govor o Bejtul-Makdisu, opisujući njegovu vanjsku ljepotu. Danas ćemo govoriti o njegovoj unutrašnjoj, duhovnoj ljepoti i time, akobogda, završiti serijal hutbi koje smo posvetili poslaniku Sulejmanu, a.s. 

Unutrašnja ljepota Bejtul-Makdisa je puno veća i značajnija od njegove vanjske. Jedan njen dio je oličen u njegovom bereketu, o kome govori početak sure El-Isra': ''Hvaljen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama Časnog u Hram Daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi.''

Bejtul-Makdis ili (kako ga Uzvišeni Allah naziva) Hram Daleki, je hiljadu godina bio kibla prema kojoj su se muslimani svakodnevno okretali u namazima. Zbog toga je, sve od svoga postanka, Bejtul-Makdis bio drugo po značaju mjesto hodočašća, odmah nakon Bejtullaha u Mekki. I tako je bilo sve do izgradnje Poslanikove džamije u Medini. Tada je ona postala drugo a Bejtul-Makdis treće najčasnije mjesto na zemlji sve do Sudnjeg dana.

Neke od blagodati Bejtul-Makdisa možemo uočiti i u dovi koju je Sulejman, a.s., učio na dan kada je završena izgradnja Mesdžida. On je zamolio Uzvišenog Allaha da mu dadne tri stvari: da se njegov hukm (presuda) slaže sa Allahovim hukmom, da mu podari vlast kakvu niko osim njega neće imati i da svako ko uđe u Mesdžid sa namjerom da klanja iz njega izađe čist od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila. Zatim se Sulejman, a.s., obratio okupljenima rekavši da Mesdžid pripada Uzvišenom Allahu, da ga je sagradio po Allahovoj naredbi, da sve što je u njemu pripada Uzvišenom Allahu i da će svaki pokušaj krađe iz njega biti smatran pokušajem prevare Uzvišenog Allaha.

Potom je naredio da se dovedu dva ovna u širi prostor Harema i dva bika pred Stijenu. Zatim se popeo na Stijenu i uputio slijedeću dovu: ''Allahu, Ti si vlast i moć kao blagodat dao meni i mom ocu i obasuo nas blagodatima i kerametima. Mog oca si učinio Svojim halifom na zemlji i sudijom među Tvojim robovima, a mene njegovim nasljednikom i halifom u njegovom narodu. Ti si Onaj Koji me je odabrao za upravitelja ovog Mesdžida i odredio mi tu počast i prije nego što si me stvorio. Tebi pripada zahvala za dobročinstvo i moć. Allahu, molim Te da onome ko uđe u ovaj Mesdžid dadneš pet stvari: kad u njega uđe grješnik čineći tevbu, da mu je primiš i oprostiš mu; kad u njega uđe neko ko je u strahu tražeći od Tebe sigurnost, da mu je dadneš i oprostiš mu; kad u njega uđe bolesnik tražeći lijeka, da ga izliječiš i oprostiš mu; kad u njega uđe žedni, iz mjesta gdje je velika suša, da spustiš kišu na njegov kraj; i da ne skidaš Svoj pogled sa onoga ko uđe u Mesdžid sve dok ne izađe iz njega. O Allahu, ako si primio moju dovu, neka dokaz bude Tvoje primanje mojih kurbana.'' 

Tada se s neba spustila velika vatra koja je ispunila horizont, pa se jedan njen jezičak izdvojio, pokupio kurbane i odnio u nebo. Sulejman, a.s., je zatim naredio da se zakolje tri hiljade krava i sedam hiljada ovaca, a onda je došao do mjesta poznatog kao Sulejmanovo prijestolje i uputio slijedeću dovu: ''Allahu, ko ovdje dođe pod teretom grijeha, oprosti mu, a ko dođe pod pritiskom briga i tegoba, otkloni mu ih!'' 

U vezi sa Sulejmanom, a.s., se još prenosi da kad god bi ušao u Harem odmah bi pogledom tražio mjesto gdje sjede siromasi te slijepi, nijemi i bolesni, pa bi sjeo sa njima iz skromnosti i podigao pogled ka nebu rekvši: ''Siromah sa siromasima.''

A među blagodatima Bejtul-Makdisa spominju se još i slijedeće: 

Kada bi neko odapeo strijelu prema Haremu, ona bi mu se vratila.; 

Na jednim od vrata Bejtul-Makdisa bio je postavljen drveni pas. Kad god bi neko opsihren prošao pored njega, pas bi zalajao i sihr bi otpao.; 

Postojanje vrata koja bi, prilikom prolaska kroz njih, pritisla onoga koji čini zulum.; 

U mihrabu Bejtul-Makdisa nalazio se štap koga su mogli dodirnuti samo potomci Allahovih poslanika, a ako bi neko drugi to uradio, ruka bi mu se zapalila.; 

Kada bi vladar Sinova Israilovih umro, njegovi sinovi bi se zatvorili kod mihraba Bejtul-Makdisa pa bi onaj koji je dostojan vlasti osvanuo sa rukom pomazanom uljem.

Do početka sedamdesetih godina naše hadžije bi na svom putu prema Mekki obavezno svraćale u Bejtul-Makdis i uživale u njegovim blagodatima. Nakon toga je uslijedila zabrana od strane uzurpatora i ona je i dan-danas na snazi. 

S toga molimo Dragog Allaha da pruži svoju pomoć svim muslimanima ma gdje oni bili, a posebno u Palestini, i da nam dadne snage da jednog dana Bejtul-Makdis vratimo u posjed muslimana. Amin.