KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN 

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

pet, 10. novembar 2023 / 26. rebi'u-l-ahir 1445

SULEJMAN, A.S. (2. DIO)

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike na Pravome putu.

Braćo moja u Dini Islamu! Danas nastavljamo našu priču o Sulejmanu, a.s., jednoj od najinteresantnijih ličnosti ljudske povijesti. Prošlog puta smo rekli da je on u poslanstvu i vlasti nad Sinovima Israilovim naslijedio svog oca Davuda, a.s., te da je razumio govor ptica. Osim tih, Sulejman, a.s., je imao i druge blagodati. Razumio je govor i drugih životinja te imao vlast nad njima, a bilo mu je dato i veliko materijalno bogatstvo: gomile zlata, srebra i dragulja, nepregledne ergele prelijepih konja, izvori tekućeg bakra.

Posebna blagodat se ogledala u njegovoj vlasti nad vjetrom i džinnima. Vjetar je puhao tamo gdje je Sulejman, a.s., to želio, te ga je u toku dana ili noći prebacivao do mjesta koja su bila udaljena mjesec dana hoda. Dok su džinni radili ono što im je on naređivao. Gradili su: hramove, spomenike, kotlove, rezervoare za vodu i druge građevine. Dok su drugi bili gnjurci, koji su ronili i iz morskih dubina izvlačili razne dragocjenosti.

Njegova vlast nad vjetrom i džinnima probudila je maštu kod mnogih, tako da su pomislili da je njegova moć vezana za njegov prsten, pa su se dali u potragu za njim. Međutim, sve moći koje je Sulejman, a.s., imao bile su isključivo Allahov dar njemu, tako da je neko čak i uspio da pronađe njegov prsten, opet ne bi mogao posjedovati njegove moći. S tim u vezi se prenosi da je Muhammed, s.a.v.s., jednom prilikom uhvatio za nos jednog džina, koji ga je ometao u namazu, i htio je da ga pokaže vjernicima. Međutim, u tom trenutku se sjetio Sulejmanove, a.s., dove: "Gospodaru moj, oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko osim mene neće imati! Ti, uistinu, bogato daruješ!", pa je pustio džinna i time poručio svom Ummetu da ne treba da se petlja u džinnska posla.

A oni koji se petljaju u džinnska posla, tj. bave se sihrima, treba da znaju da time prave veliku životnu grešku i da se upuštaju u jako opasno područje, nad kojim nemaju kontrolu. Oni, praktično, plove bespućima kufra, na lađi širka, i samo je pitanje vremena kada će se nasukati na džinnske laži i prevare, a onda su gotovi.

S druge strane, veličina ličnosti Sulejmana, a.s., se ponajviše ogleda u činjenici da je on, iako je imao veliku moć i bogatstvo, bio izuzetno pobožan, skroman i čestit čovjek. Primjer istinskog Allahovog roba, koji je unutrašnjošću okrenut Gospodaru a vanjštinom Dunjaluku. Koji je blagodati koristio, ne da bi se pokazivao i hvalio pred drugima, već da bi se još više približio i umilio Dragom Allahu. Primjer njegove skromnosti je i njegov štap, koji nije bio od zlata ili srebra, optočen draguljima, već obični drveni štap, koga su nakon njegove smrti rastočili crvi.

Njegovo srce je najveću radost nalazilo u spominjanju i veličanju Gospodara. On nije mogao da uči Zebur tako lijepim i umilnim glasom kao njegov otac, ali njegova ljubav, srčanost i iskrenost pri učenju nije zaostajala za Davudovom, a.s. Kao rezultat toga Sulejman, a.s., je stekao veliku mudrost, koju je pokazao i kroz svoju sposobnost upravljanja državom. Upravljati sa dvanaest plemena Sinova Israilovih, koje je po prvi put uspio da ujedini njegov otac, sigurno da nije bila mala i lahka stvar, i sigurno se ne bi mogla održati da u državi nisu vladali pravda, dobrota i milosrđe.

U svemu tome Sulejman, a.s., se istakao i kao veliki graditelj. Vrhunac njegovih graditeljskih poduhvata je bila ponovna izgradnja Allahovog Hrama, Bejtul-makdisa, koga je proširio i u dužinu i u dubinu. Kopajući temelje naišli su na jaku vodu koja je kuljala i izbacivala sve čime su je pokušavali zatrpati. Sulejman, a.s., je tada uzeo jedan bakreni krčag i napunio ga kamenjem. Zatim je na njemu napisao: 'Nema boga osim Allaha Jedinoga, Koji nema druga, a Muhammed je Njegov rob i Poslanik', i onda ga bacio u vodu, koja je zatim prestala da kulja.

Glavninu graditeljskih poslova su obavili džinni, kojima su pomogli Sinovi Israilovi, kao i sam Sulejman, a.s. Kamenje je bilo vješto isklesano i međusobno se savršeno uklapalo, tako da nije bilo potrebe za daljnjom obradom. Mesdžid je bio dugačak oko 60, širok oko 20 i visok oko 30 aršina. Prozori su bili iznutra široki a izvana uski. Unutar Mesdžida, u njegovom vrhu, nasuprot ulaznih vrata bila je sagrađena posebna prostorija bez prozora i u nju je pohranjen Zavjetni kovčeg. Ta prostorija je bila obložena čistim zlatom, a na njenom ulazu su postavljena velika dvokrilna vrata od maslinovog drveta. Dragi Allah je dao da pored tih vrata niknu dva drveta. Na jednom je raslo zlato a na drugom srebro, koji su korišteni za popločavanje Mesdžida i oblaganje njegovih zidova. Kada se tome dodaju biseri i merdžani, koje su džinni izvlačili iz morskih dubina, te obloge od maslinovog i kedrovog drveta, jasno je da je Bejtul-makdis u to doba bio najljepša građevina na svijetu. Mnogobrojne baklje, koje su paljene, bacale su takvu svjetlost na plemenite metale i ostale dragocijenosti u oblogama podova i zidova da je Mesdžid u mrkloj noći sijao poput punog mjeseca.

Nastavit ćemo, akobogda.

Molim Dragog Allaha da čuva džamiju El-Aksa i da podari svako dobro onima koji se bore da očuvaju njenu čast. Amin.