KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN 

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

pet, 29. septembar 2023 / 14. rebi'u-l-evvel 1445

MILOST SVJETOVIMA

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike na Pravome putu.

Uzvišeni Allah u Kur'anu časnom poručuje: ''Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kada im je jednog između njih kao poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije u očitoj zabludi bili.'' (Ali Imran, 164.)

Braćo moja u Dini Islamu! Čovjek je zaboravno stvorenje, te mu je kao takvom potrebno stalno podsjećanje. Na arapskom jeziku čovjek se kaže ''insan''. To je riječ koja je izvedena od glagola ''nesije – jensa'', što znači ''zaboraviti'', pa bi njen bukvalni prijevod na našem jeziku glasio ''zaboravno biće'' ili u žargonu – ''zaboravko''. 

Nasuprot tome, mi u bosanskom jeziku riječ ''insan'' koristimo da označimo čovjeka koji je ''ljudevan'', ''ljudeskara'', ''čovjek čovjekom'', ''čovjek na mjestu'', ''jednostavno, insan''. Dok za čovjeka koji je ohol, drzak, grub, svađalica, neotesan, neodgojen i sirovina uglavnom kažemo da je ''hajvan'' (što na arapskom jeziku znači ''životinja''). 

No, nije samo čovjek zaboravan. Takvi su i mravi. Nauka kaže da mravi jako brzo zaboravljaju i da se zato često sudaraju pri susretu, pri čemu jedni drugima prenose informacije, odnosno, jedni druge podsjećaju na zadatak. Po vrlo sličnom principu ponašaju se i ljudi. Samo što ljudi imaju pravo izbora. Pa zato, one osobe do kojih im je jako stalo, stalno podsjećaju na najvažnije stvari u životu. A za ostale – nije ih briga. 

Muhammed, s.a.v.s., nije bio takav. Njemu su svi ljudi bili važni i kao takav može nam poslužiti kao primjer. Naravno, mi Poslanika, s.a.v.s., ne možemo dostići u svim stvarima, pa vjerovatno ni u ovoj. Ne samo zato što je on Poslanik. Već i zato što nemamo svi isto: znanje, iman, uputu, čistoću srca, sabur, iskrenost, dobrotu, želju za pomaganjem drugima i sl. Međutim, to nije razlog za brigu ili žalost. Jer, šta je bitno u svemu ovome? Bitno je da se trudimo i da radimo, prije svega na sebi a onda i na svom odnosu prema drugima. Nagrada od Gospodara svjetova sigurno neće izostati i ona će prema trudu dodijeljena biti.

A šta tek reći za Gospodara svjetova? U spomenutom ajetu jasno vidimo kako nas On podsjeća na Svoju milost, koju nam je ukazao kada nam je poslao Svoj Kur'an (stalnu opomenu i podsjetnik) i kada nam je poslao Svog Poslanika, koji je milost svjetovima, da nam prenese Božiju Riječ i na najbolji način pokaže kako da je u praksi primjenimo. Pa ako ga budemo slijedili, Allah će nas uputiti i zavoljeti, Sebi približiti i grijehe nam oprostiti, malo iskušati ali i Džennetom nagraditi.

Poslušajmo sada jedan primjer Poslanikove milosti, koji nam istovremeno govori i o važnosti vraćanja dugova navrijeme. Naime, Ibn Hibban bilježi predaju da je neki od židovskih trgovaca po imenu Zejd b. Sa'ne došao Poslaniku, s.a.v.s., da traži povrat duga, iako nije bilo nastupilo vrijeme njegovog povrata. Grubo se ponio prema Poslaniku, s.a.v.s., pred ljudima ga povukao za odjeću i vikao u njegovo plemenito lice. 

Rekao je: ''Vi, sinovi Abdul-Muttaliba, svoj dug ne vraćate na vrijeme!'' Omer, r.a., viknu na njega i krenu da ga ščepa. Međutim, Poslanik, s.a.v.s., samo smireno, nasmijano i spokojno pogleda Omera, r.a., te mu reče: ''Omere! Nama je od tebe potrebnije nešto drugo. Da meni narediš da lijepo i na vrijeme vratim dug, a njemu da narediš da ga na lijep način traži. Omere, idi i podmiri mu njegovo pravo i daj mu dvadeset sa'ova hurmi više, zbog toga što si ga uplašio.'' 

Zejd je kasnije rekao: ''Omer me je odveo i podmirio moje pravo, te dodao dvadeset sa'ova hurmi. Upitao sam ga kakav je to višak, a on mi reče: 'Allahov Poslanik mi je naredio da ti dadnem više zato što sam te uplašio.' Upitah ga: 'Poznaješ li me, Omere?' On odgovori: ''Ne. Ko si ti?' Rekoh: 'Ja sam Zejd b. Sa'ne.' 'Učenjak?', upita on. 'Da, učenjak.', odgovorih. Onda on upita: 'A šta te je spopalo pa si rekao Allahovom Poslaniku to što si rekao i učinio to što si učinio?' Odgovorih mu: 'Omere, sve znakove poslanstva sam prepoznao na licu Allahovog Poslanika kada sam ga pogledao, osim dva – blagost ispred grubosti i blagost u onoj mjeri u kojoj se prema njemu grubo ponese. S toga sam htio da to ispitam i sada, Omere, tebe za svjedoka uzimam da sam zadovoljan Allahom kao Gospodarom, Islamom kao vjerom i Muhammedom, s.a.v.s., kao Poslanikom!'''

Braćo moja! Ko upozna Poslanika, s.a.v.s., ne može a da ga ne zavoli. Ko ga zavoli, ne može a da ga ne slijedi. Ko ga slijedi, ne može nesretan biti. Zato, čitajmo njegove hadise, primjenjujmo ih u praksi i prenosimo ih drugima tokom naših druženja.

Molim Dragog Allaha da nas učini iskrenim sljedbenicima Muhammeda, s.a.v.s., koji će na Sudnjem danu biti počašćeni njegovim šefa'atom a u Džennetu njegovim društvom. Amin.