KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN 

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

pet, 1. septembar 2023 / 16. safer 1445

DOBROČINSTVO PREMA RODITELJIMA

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike na Pravome putu.

Uzvišeni Allah u Kur'anu časnom poručuje: ''Gospodar tvoj naređuje da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kada jedno od njih dvoje ili oboje kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh!' i ne podvikni na njih i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: 'Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene kada sam bio dijete njegovali!'" (El-Isra', 23-24.)

Braćo moja u Dini Islamu! Kao što navedeni ajet spominje i kao što Poslanik, s.a.v.s., u jednom od svojih hadisa potvrđuje, prva obaveza (tj. farz) nakon vjerovanja u Allaha, dž.š., jeste dobročinstvo prema roditeljima. To je tema sa kojom, evo, započinjem svoju 13. godinu druženja sa vama, smatrajući da je ona jako važna i, istovremeno, jako zapostavljena. Nažalost, iako živimo u 21. vijeku, još uvijek mnogi ljudi, odnosno djeca, nisu svjesni ove obaveze, te se zbog svog egoizma prema roditeljima odnose kao da ih uopće i nema ili kao da ih nikada nisu ni imali ili kao da su im roditelji dati samo da bi zadovoljavali njihove želje i potrebe, pa kada im to više ne čine, onda im više nisu ni potrebni.

Navedeni ajeti nam striktno govore o obavezi poslušnosti prema roditeljima i vođenju brige o njima, pogotovo onda kada dočekaju starost i ne mogu više sami o sebi da se brinu. Oni tada dospijevaju u istu onu situaciju u kojoj smo se našli i mi kada smo došli na ovaj svijet, i da nije bilo roditeljske brige o nama mi ne bismo mogli preživjeti. 

Za uzvrat, kao nagradu za dobročinstvo prema roditeljima, Poslanik, s.a.v.s., nam nudi Džennet, rekavši da je Džennet pod majčinim nogama te da babo predstavlja srednja vrata Dženneta, pa ko hoće neka ih zadrži a ko hoće neka ih pusti. 

Posmatrajući općenito situaciju u Bosni a i ovdje u Austriji, očigledno je da su mnogi odlučili da puste vrata Dženneta. Zato, dok za neke od nas još uvijek nije kasno, opominjem sebe i vas – čuvajmo svoje roditelje i vodimo brigu o njima! Ako su preselili na Ahiret, sjećajmo ih se u dovama i udijelimo pokoju trajnu sadaku u njihovo ime! I pri tome dobro znajmo, kako to veli naš dragi Pejgamber, s.a.v.s., da je Allahovo zadovoljstvo vezano za zadovoljstvo roditelja. Drugim riječima, ako su roditelji zadovoljni nama, zadovoljan je i Allah, dž.š., a ako roditelji nisu zadovoljni nama, onda nije zadovoljan ni Allah, dž.š.

A s obzirom da je cilj našeg života na ovome svijetu sticanje Allahovog zadovoljstva, onda možete zamisliti koliko je opasno biti neposlušan prema roditeljima i ne voditi brigu o njima.

S tim u vezi želim s vama da podijelim jednu priču, sa kojom ćemo i završiti današnju hutbu, a koju nam pripovijeda poznati alim Malik ibn Dinar, r.h. On veli slijedeće:

"Te godine sam bio na hadžu. Nakon boravka na Arefatu prenoćili smo na Muzdelifi a onda se vratili na Minu. Prve noći na Mini sanjam nepoznatog čovjeka kako javno obznanjuje da je Uzvišeni Allah na Dan Arefata oprostio svim hadžijama osim Harunu el-Horosaniju. 

Začudio sam se jer sam sanjao čovjeka kojeg ne poznajem. Drugu noć sanjam isti san. Treću noć isti san. Onda sam otišao do hadžija iz Horosana i pitao za ovog čovjeka. Čim sam ga spomenuo, oni rekoše: 'To je starac sa bijelom bradom, koji je poznat po ibadetu, dobroti i pobožnosti. Naći ćeš ga u tom i tom šatoru.' 

Iznenadio sam se. Čovjek poznat po ibadetu i bogobojaznosti, a Allah mu nije oprostio na Dan Arefata?! Nakon što sam ga našao i upoznao se sa njim, starac me upita: 'Jesi li došao da mi kažeš kako si sanjao da je Uzvišeni Allah oprostio svima na Dan Arefata osim meni?' 

Subhanallah! Ostao sam bez riječi. Otkud zna, a prvi put se susrećemo? Priznao sam mu, a onda ga zamolio da mi ispriča svoj slučaj, jer je očigledno u pitanju velika stvar.

Harun kroz suze započe priču: 'Nisi ti jedini. Ja 40 godina dolazim na hadž i svake godine mi dođe neko od hadžija i ispriča isti san. Ja sam ti, moj Malik, kao mladić bio notorni alkoholičar. Jedne godine uoči ramazana pio sam sa društvom i ujutro jedva stigao kući. Dočekala me je majka, koja je počela da galami: 'Kako te nije Allaha stid, svi su ustali na sehur a ti pijan ulaziš u ramazan!'

Toliko me je naljutila, da sam je jako udario i odgurnuo od sebe. Ona je nastavila kroz plač da me kritikuje. Onda sam je uzeo i bacio u podrum te zaključao. Kad sam se malo smirio i otrijeznio, otišao sam ženi u krevet. Čim sam ušao u sobu počela je bježati od mene vičući: 'Hoćeš li i mene da ubiješ kao što si ubio i svoju majku!' 'Koga sam ubio?', upitah, a ona reče: 'Svoju majku. Eno je leži mrtva u podrumu!' Otrčao sam do podruma i otključao, kad tamo majka leži mrtva. Ja sam je ubio i to prvog dana ramazana, nakon što je zapostila. I od tada, evo već 40 godina, stalno klanjam, sadaku dijelim, svaki drugi dan postim, dovim, svake godine idem na hadž i sve se nadam da će mi jednog dana neko od dobrih ljudi doći i reći: 'Harune, Allah ti je oprostio tvoj grijeh!'''

Molim Dragog Allaha da se smiluje našim roditeljima, oprosti im njihove grijehe i uvede ih u lijepi Džennet. A nas i našu djecu da uputi na Pravi put i oprosti nam ako smo prema roditeljima nešto nažao učinili ili im neposlušni bili. Amin.