KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN 

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

pet, 28. april 2023 / 8. ševval 1444

DA LI SMO SE SPOZNALI?

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike na Pravome putu.

Uzvišeni Allah u Kur'anu časnom poručuje: ''Muhammed je samo Poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati neće Allahu nimalo nauditi, a Allah će zahvalne, sigurno, nagraditi.'' (Ali Imran, 144.)

Braćo moja u Dini Islamu! Navedeni ajet, osim što nas je obavijestio o tome da je Muhammed, s.a.v.s., samo čovjek kao i svi mi, i da će njegov nefs kao i nefs svakoga od nas popiti gorku čašu smrti, u isto je vrijeme bio i tableta za smirenje koju je hzr. Ebu Bekr dao hzr. Omeru, r.a., u trenutku kada se on nije mogao pomiriti sa činjenicom da voljeni Muhammed, s.a.v.s., svojom pojavom više nije na ovome svijetu. 

Drugi dio ajeta, osim što pred nas postavlja jedno logično i donekle iritantno pitanje: Da li ćemo mi biti vjernici samo dok je Muhammed, s.a.v.s., među nama, odnosno, da li pristajemo na to da budemo vjernici iako Muhammed, s.a.v.s., više nije među nama?, u isto vrijeme indirektno pred nas stavlja onu staru, poznatu, vječnu dilemu: Šta poslije ramazana?

Jer, ramazan je bio među nama, donio nam brojne blagodati, brda dobrih djela, oprost grijeha, spas od Džehennema, pojačao naš iman, popravio naše međusobne odnose, oplemenio naša srca, očistio naše duše itd. A sada, kada je otišao, kako ćemo dalje? Hoćemo li nastaviti sa istim ibadetima, naravno, u nešto manjem obimu? Ili ćemo zaboraviti da je ramazan uopće i bio među nama? 

Hoćemo li se vratiti istim onim starim grijesima i lošim navikama, koje smo bili napustili u mjesecu ramazanu, ili ćemo im reći: ''Stop, vaše je prošlo, ne želimo vas više!?''

Isto tako, vrlo je važno da se zapitamo da li smo tokom ramazana kao i na Bajram-namazu jedni drugima iskreno halalili pa se rukovali i zagrlili? Iskreno u smislu da smo se suočili sa svojim strahovima iz prošlosti i da smo izašli na kraj sa svojim osjećanjima, koja su nas dugo vremena tištila i držala u nedoumici i nesigurnosti. Jesmo li taj korak, uistinu, napravili? Ili, možda, nismo? 

U svemu tome, jedno od najvažnijih pitanja, koje svako sebi ponaosob treba da postavi jeste: Da li smo mi vlasnici svojih ličnih osjećanja? Ili je to možda neko drugi? Odnosno, da li osjećamo ono što mi lično želimo ili se u svojim osjećanjima povodimo za tim šta drugi govore i žele? Drugim riječima, jesmo li mi slobodni ljudi, koji imaju slobodne umove, ili smo možda nečiji robovi?

Na sva navedena pitanja vrlo lahko ćemo dobiti odgovore, ako prije svega sebi postavimo jedno temeljno pitanje a to je – da li smo mi, uopće, iskreni? Prije svega prema sebi a onda i prema drugima. Ili možda lažemo? Prije svega sebe a onda i druge.

Jer, ako nismo iskreni prema sebi, odnosno ako lažemo sami sebe, kako onda možemo vjerovati samima sebi? A ako ne vjerujemo samima sebi, kako ćemo onda vjerovati drugima? A ako ne vjerujemo drugima, kako će onda drugi vjerovati nama?

Zato, braćo moja, suočimo se sa samima sobom! Budimo svoji! Budimo iskreni! Prvo prema sebi, a onda i prema Dragom Allahu i drugima. I znajmo dobro da Uzvišeni Allah prima samo od iskrenih, da iskreni vole samo iskrene i da šejtan svima može napakostiti osim iskrenim.

Završit ćemo porukom koju je jedan mudri starac uputio jednom mladiću, a koju želim da svako od nas ponese sa sobom kući kao poklon sa džume. Starac je rekao slijedeće: 

''Sinko, ne hvali previše onoga koga voliš, ne druži se sa onim koji nije pokoran Allahu, ne govori mnogo na sijelima i nemoj pozdravljati sjedeći.

Ne traži blizinu prijatelja koji te je napustio, ne potcjenjuj nikoga, ne budi ohol, ne budi savitljiv i popustljiv, i ne budi naprasit i drzak.

Sinko moj, znaj da se istinoljubivi ne zaklinje, povjerljivi se ne opravdava, iskreni se ne kaje zbog svoje iskrenosti a plemeniti ne ističe svoje dobročinstvo.

Budi ono što jesi, a ne ono što drugi žele da budeš. Tvoje poštovanje prema ljudima ne znači da su ti oni potrebni, već je to princip koji učiš iz svoje vjere i islamskog odgoja.

Poštuj druge pa ćeš i ti biti poštovan, budi bogat svojim moralom i ubjeđenjem i budi velik svojom poniznošću. Ne obraćaj pažnju na one koji ti govore iza leđa, jer su oni u osnovi iza a ne ispred tebe.

Ne govori ljudima koliko učiš Kur'an i koliko ga znaš napamet. Neka oni prepoznaju Kur'an u tvome ponašanju. Jer nije poenta u tome dokle si ti došao sa Kur'anom već dokle je Kur'an došao s tobom.''

Molim Dragog Allaha da nas okiti iskrenošću. Amin, ja Rabbel 'alemin.