KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN 

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

pet, 16. juni 2023 / 27. zu-l-ka'de 1444

BEZ NAMAZA SLABA FAJDA

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike na Pravome putu.

Uzvišeni Allah u Kur'anu časnom poručuje: ''Zar on nije obaviješten o onome što se nalazi u listovima Musaovim, i Ibrahimovim – koji je obaveze potpuno ispunjavao – da niko tuđi teret neće nositi, i da je čovjekovo samo ono što sam uradi, i da će njegova djela gledana biti, i da će na osnovu njih u potpunosti nagrađen biti, i da će se Gospodaru tvome vratiti?!'' (En-Nedžm, 36-42.)

Braćo moja u Dini Islamu! U navedenim ajetima iz sure En-Nedžm Gospodar svjetova nas jasno upozorava da je naše samo ono što mi lično uradimo, tj. da ne treba da se dičimo uspjesima drugih: ''Moj dedo je hadžija.'' ''Moj otac je efendija.'' ''Moj rođak je doktor nauka.'' ''Moj džemat je uspio, organizovao.'' itd. Dakle, bitno je šta si ti uspio i ako je tvoj džemat u nečemu uspio, koliko si ti lično tome doprinio. Naravno da čovjek ima nagradu i ako je nekoga uputio na dobro djelo, ali je slaba fajda ako svojim ličnim primjerom to nije pokazao.

Ista je situacija i kada su u pitanju loša djela. Kada nas na Sudnjem danu Gospodar bude pitao za njih, mnogi će se pravdati da ih je šejtan naveo, tj. pokušat će da prebace krivicu na drugoga. A Gospodar kaže da to tako ne može. Svako će samo svoje breme nositi. Zato će se i šejtan pravdati i reći: ''Gospodaru, ja nisam ništa kriv. Ja sam mu samo dao ideju, a on je sam odlučio da to učini.'' S tim u vezi je jako važno primjetiti da neki ljudi misle da je grijeh samo ako se čini nešto što je zabranjeno. Međutim, to nije tako. Grijeh je i ako se ne čini ono što je naređeno. Meleki sve pišu. 

Jedno od tih djela jeste i namaz. On je ključno djelo, od koga zavise sva ostala djela. Iako u islamskim šartima dolazi nakon šehadeta, namaz je ipak važniji jer se putem njega dokazuje iskrenost u šehadetu. Drugim riječima, nije dovoljno samo reći: ''Nema boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik.'', već tu tvrdnju treba i dokazati namazom. Samim tim, namaz postaje ključem od Dženneta, jer kako kaže Poslanik, s.a.v.s.: ''Prvo za što će čovjek biti pitan na Sudnjem danu jeste namaz, pa ako bude ispravan namaz, bit će mu ispravna i druga djela. A ako ne bude ispravan namaz, neće mu biti ispravna ni druga djela.'' (Taberani, hadis hasen) Ove riječi: ''Ako bude ispravan namaz'', prije svega se odnose na redovnost namaza, jer u tom slučaju namaz postiže svoju svrhu a to je da čovjeka udalji od razvrata i drugih loših djela. 

Kao takav, namaz predstavlja najbolji oblik zikra, a za koga zauzvrat kao nagradu od Gospodara dobivamo najveći zikr – čast da razgovaramo sa svojim Stvoriteljem i da nas On spominje u Svom časnom društvu. A koga Dragi Allah spominje, taj nema čega da se boji niti za čim da tuguje.

Nažalost, mnogi bježe od te časti, što naravno ne znači da su nečasni. Spominje se da je jedna žena rekla šejhu Mehmedu Hafizoviću: ''Eto, ja nikome zlo ne mislim i nikome nepravdu ne činim. Jedino, eto, što ne klanjam.'' A Šejh joj odgovori: ''Pa kud ćeš gore? Ti samo Gospodaru nepravdu činiš.'' 

Mnogi se pravdaju za svoje neklanjanje. Te mrsko im abdest uzimati, te ne mogu stići od obaveza, te nisu imali gdje klanjati itd. Poslovica kaže: ''Ko hoće, nađe načina. Ko neće, nađe izgovor.'' A Poslanik, s.a.v.s., govoreći o pet stvari koje je Dragi Allah dao isključivo njegovom Ummetu, kaže: ''Zemlja mi je učinjena džamijom i čistom. Pa gdje god nekoga od moga ummeta zadesi namaz, neka klanja.'' (Muttefekun alejhi)

A osim što je šteta propuštati namaze, šteta je i ne iskoristiti priliku da se klanja u džematu. Nažalost, ima ljudi koji u vrijeme namaza dođu do džamije ili borave u džematskim prostorijama i znaju da se klanja, ali ipak ne žele da uđu. Slično je i sa našim sijelima. Vrlo često nas namasko vrijeme zatekne u posjeti, ali se mi stidimo reći da bismo klanjali pa nam zbog toga prođe namasko vrijeme a mi nismo klanjali, iako smo to mogli, čak i u džematu.

Posebno je šteta ne klanjati dženazu, pogotovo kada se ljudi zbog nje mahsuz nakane da dođu do džamije ili mezarja. Na nekim dženazama više je ljudi iza safa, nego li onih koji klanjaju. A za dženazu ne treba puno, samo abdest i četiri tekbira, dok sam namaz traje samo minut-dva. A nagrada? Sevapi veličine planine Uhud kod Medine. Međutim, mnogi je izgube jer ne znaju propise. Žive u 21. stoljeću a ne znaju kako se klanja dženaza!? A kad im kakva druga informacija zatreba, za sekundu je nađu na Google-u. I što je još žalosnije, mnogi sinovi ne klanjaju dženazu svome ocu ili majci, kao ni mnoga braća svojoj braći ili sestrama. A osim što je žalosno, i ružno je. 

Braćo moja! Dragi Allah upućuje na Pravi put onoga koga On hoće, ali prije svega one koji hoće da budu upućeni. S toga, molim Dragog Allaha da nas uputi na Pravi put i da nam pomogne da ispravimo greške koje činimo u životu. Amin.