DOVA

 

            Zahvala i salavat!

            Jedan od ibadeta, koji je kod nas nešto izraženiji u mjesecu ramazanu jeste učenje dova, odnosno dozivanje Uzvišenog Allaha uz iskazivanje svojih potreba i potreba ostatka Ummeta. Ima ljudi koji zbog skromnosti, stida, srama ili gordosti izbjegavaju obratiti se Allahu, dž.š., što je pogrešno, jer dova je ibadet, koji nam pruža priliku da kroz komunikaciju sa svojim Stvoriteljem mnoge poslove lakše riješimo i da se tegoba kutarišemo.

            Jednom prilikom je jedan beduin upitao: "O Allahov Poslaniče! Je li naš Gospodar blizu, pa da Ga šapatom prizivamo ili je daleko, pa da Ga glasno zovemo?!'' Na to je Vjerovjesnik, a.s., ušutio, a Allah, dž.š., je, potom, objavio ajet: „A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu, odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravome putu. Dakle, Allah, dž.š., je blizu onoga koji ga moli i koji se iskreno u svojoj dovi oslanja na svoga Gospodara.

            Dova je srž ibadeta i najlakši i najbolji način da se obratimo Allahu, dž.š., da nam pomogne oko rješavanja naših problema. Da bi dova bila uslišana moraju se ispuniti određeni uvjeti.

Moramo strpljivo čekati na ispunjenje naše želje. Allahov Poslanik, a.s., je rekao: ''Svakome od vas bit će molba uslišana ako je ne bude požurivao i govorio: 'Molio sam, ali mi dova nije uslišana." Nekome se Allah, dž.š., odmah odazove, a neko mora malo i pričekati. Nekome, opet, Dragi Allah ispunjenje neke dove ostavi za Ahiret. U svakom slučaju, dova neće propasti i zato je treba učiti.

            Kada molimo Allaha, dž.š., za nešto, onda za to moramo imati pokriće. Ne možemo biti škrti a moliti Dragog Allaha da nam da bogatstvo; ne možemo biti lijeni a tražiti uspjeh u životu i radu; ne možemo tražiti Džennet, a ne izvršavati farzove; ne možemo tražiti jedinstvo muslimana u svijetu, a ne pričati sa komšijom i ne održavati rodbinske veze its.

U dovi ne treba da tražimo malo, već puno, jer Dragi Allah ima puno, a koliko god da daruje, ništa Mu se od moći ne umanjuje, i znajte da On nije škrt. I treba da molimo i za druge, da pokažemo našem Gospodaru da nismo sebični, jer On ne voli sebičnjake. Pri tome treba da znamo da dokle god budemo učili dove za druge, jedan melek će vazda stojati uz nas i govoriti: ''Amin! I tebi isto da Allah da!''

Naročito treba da učimo dovu za svoju djecu, jer se dova roditelja ne odbija. A pogotovo dovu treba da uči onaj roditelj, koji nije uspio svoje dijete do punoljetstva izvesti na pravi put. A kao što je važna dova roditelja za dijete, isto tako je važna dova djeteta za roditelje, jer je to trajna sadaka. I zato podučavajmo djecu propisima Islama i dovi.

U dovi se mogu tražiti samo dozvoljene i lijepe stvari.

            Najbolja dova je Fatiha, a najkabulnija je ona dova koja dođe iz srca, koju mi nakon zahvale Allahu, dž.š., i salavata na Poslanika, a.s., proučimo na bosanskom jeziku.

            Poslanik, a.s., je najčešće učio dovu: ''Rabbena atina...''

            Kod učenja dove nije bitan položaj tijela, mada je preporučljivo da se uči sjedeći, pognute glave i sa dlanovima okrenutim prema nebu, što odaje sliku skrušenosti, ili, pak, na sedždi, jer smo tada Dragom Bogu najbliži.

            Završi ćemo hadisi kudsijem u kome Uzvišeni Allah kaže: "O sine Ademov! Jedno pripada tebi, jedno Meni, a jedno je između Mene i tebe! Ono što pripada Meni, jeste to da Mi se klanjaš, obožavaš Me i ništa Mi ne pridružuješ; ono što pripada tebi jeste to da ti ništa ne učiniš niti uradiš, a da te Ja za to ne nagradim; a ono što je i Moje i tvoje, jeste da ti moliš, a da Ja uslišavam molbe."

            Poštovani prisutni! Neka nam ovo bude podstrek na činjenje dove u ovim mubarek danima i nemojte zaboraviti da se dova postača ne odbija. Molimo Allaha, dž.š., da ukabuli sve naše dove i dove svih muslimana u svijetu! Amin!

 

            Midhat-ef. Sejfić      

            Dornbirn, 19.8.2011.