KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić 

KRAĐA

 

            Zahvala i salavat!

            Draga moja braćo! Živimo u vremenu velike iskvarenosti, u kome ljudi ne prežaju od napada na druge ljude i na institucije. Neki od njih su se drznuli, pa napadaju i na Allahove kuće, ne razmišljajući o posljedicama, koje ih čekaju zbog toga.

Mi smo prošlog puta govorili o čuvanju emaneta, a već, evo, nakon par dana, naš emanet je napadnut. Naša džamija je u noći, sa utorka na srijedu, postala metom za nekolicinu vandala, koji su odnijeli iz nje nekoliko vrijednih stvari i nanijeli određenu materijalnu štetu našem džematu. Mi smo kao džemat trenutno u jednom velikom šoku i iskušenju i sada nam je potrebno puno sabura, sloge i saradnje, kako bismo to naše zajedničko iskušenje što lakše prebrodili i, akobogda, štetu namirili.

            Tim povodom ćemo danas govoriti o sticanju halal i haram imetka.

            Uzvišeni Allah u Kur'anu poručuje: ''I ne uzimajte imetke jedni od drugih na nepošten način.'' A na drugom mjestu kaže: ''A kradljivcu i kradljivci odsijecite ruke njihove. To im je kazna od Allaha za ono što su uradili.'' Ovim ajetima naš Gospodar nas poziva da se klonimo krađe, jer je ona jedna od najvećih bolesti društva i jedan od velikih grijeha, za koji je propisana kazna odsijecanje jedne šake. Možda nekome ova kazna izgleda gruba, ali ona nije propisana kako bi ljudi postali bogalji, nego da bi se klonili krađe. A koliko je po ovom pitanju bio principijelan Poslanik, a.s., najbolje govore njegove riječi: ''Kad bi moja ćerka Fatima nešto ukrala, ja bih joj odsjekao ruku.''

            Mi, nažalost, nismo u prilici da sprovedemo navedenu kaznu, jer ne živimo u šerijatskoj državi, ali će se za propisnu kaznu pobrinuti Dragi Allah, pa policija. Mi, nažalost, ne znamo ko je kradljivac, iako imamo određene sumnje.

Ono što nas najviše čudi u svemu tome jeste zašto bi neko imao potrebu za krađom, u državi u kojoj je sređen socijalni status svakog čovjeka. To nije normalan insan. A ono što je najžalosnije u svemu tome jeste da način na koji je obavljena krađa ukazuje da je kradljivac bio neko ko je već ulazio u našu džamiju i ko se ovdje prodavao kao dobar vjernik, odnosno, da je kradljivac ili saučesnik u krađi neko iz našeg džemata.

            Taj čovjek sigurno nije vjernik, ali ćemo, ipak, mi za njega, sa ovog mubarek mjesta u ovom mubarek danu, uputiti dovu našem Gospodaru: Gospodaru naš, ne daj kradljivcima i njihovim porodicama ni mira ni sna, sve dok ne vrate ono što su uzeli iz naše džamije. A ako su to već potrošili, Gospodaru naš, daj da im to bude zadnje što su stekli i potrošili na dunjaluku. Amin!!!

            Draga moja braćo! Navedeni ajeti i hadisi od nas striktno traže da se potrudimo da steknemo halal-imetak i da se klonimo harama. Poslanik, a.s., veli: ''Halal je jasan, a i haram je jasan.''

Zato onome od nas ko želi haram, neka budu na pameti riječi Muhammeda, a.s.: ''Allah je zabranio Džennet svakom tijelu, koje je bilo hranjeno ili se hrani haramom.''

A onaj koji želi halal, neka razmisli o riječima Fekiha, r.a., a on veli: ''Ko hoće da ima halal-zaradu, treba da povede računa o pet stvari. Prvo je da zbog zarađivanja ne odgađa i ne skraćuje nijedan od farzova.

Drugo je da nikoga od Allahovih stvorenja ne vrijeđa radi zarađivanja i sticanja.

Treće je da bude umjeren u svom zarađivanju i da se ograniči na ono što je dovoljno njemu i njegovoj porodici i da ne teži gomilanju bogatstva.

Četvrto je da se ne premara u zarađivanju i da se ne iscrpljuje.

Peto je da svoju opskrbu ne smatra plodom svoga rada, nego da to smatra Allahovom blagodati, a da zaradu vidi samo kao sredstvo da se do te blagodati dođe.''

            Draga moja braćo! Valja nama preko sirat-ćuprije prijeći, pa neka svako gleda šta će i koliko na leđima ponijeti i hoće li to moći na drugu stranu prenijeti.

Molim Dragog Allaha da nas uputi na Pravi put, pa da samo halal tražimo, samo halal stičemo i samo halal trošimo. Amin!

 

Midhat-ef. Sejfić      

Dornbirn, 30.9.2011.