KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN 

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

 pet, 23. februar 2024 / 13. ša'ban 1445

ZA SVE POSTOJE PRAVILA

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike na Pravome putu.

Braćo moja u Dini Islamu! Nedavno je jedan katolički svećenik prihvatio Islam, pa kada su ga upitali zašto je to učinio, on je rekao da je pročitao Kur'an i da je u njemu našao jasno definisana pravila. Vrlo jasno je navedeno šta je zabranjeno a šta dozvoljeno, koja prava i obaveze imaju ljudi, kakve su posljedice činjenja loših djela a kakve nagrade za učinjena dobra djela. To mu je dalo smisao u životu i djelovanju, jer mu nije imalo logike ono čemu su ga prije učili, da čovjek može da čini šta god hoće i da će ipak ući u Raj (Džennet) samo zato što je sljedbenik religije.

 Ovaj slučaj i ova poruka bivšeg svećenika jeste opomena svima nama da to što smo mi muslimani uopće ne znači da ćemo automatski ući u Džennet. Jednog dana hoćemo, akobogda, ako umremo kao muslimani i sa imanom u srcu. Takvi će ući u Džennet kad-tad, akobogda, pa makar zbog težine svojih grijeha prvo morali ući u Džehennem. Zato naš cilj treba da bude sticanje Allahovog zadovoljstva, odnosno, direktan ulazak u Džennet. To nećemo postići svojim hvalisanjem: ja sam hadžija, ja sam efendija, ja klanjam redovno, ja dijelim na svakom koraku, ja imam čisto srce i nikome ne mislim zlo. Niti svojom umišljenošću da zbog količine ili naslaga svojih dobrih djela možemo činiti šta god nam je volja i da nam naši grijesi i loše ponašanje nikakvu štetu ne mogu nanijeti. 

S tim u vezi se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom upitao ashabe: ''Znate li vi ko je muflis (bankrot)?'' ''To je onaj koji nema ni novca ni robe.'', odgovoriše ashabi. A Poslanik, s.a.v.s., reče: ''Bankrot u mom Ummetu je onaj koji na Sudnji dan dođe sa namazom, postom i zekatom, ali je psovao jednog, potvorio drugog, oštetio nekog, prolio krv nečiju, udario nekog. Od prvog do posljednjeg svi će uzeti od njegovih dobrih dijela. Ako nestane dobrih dijela prije nego što oni svoj dug naplate, na njega će biti nabačeni njihovi grijesi i on će biti bačen u Vatru.'' (Muslim)

Naš navedeni cilj, braćo moja, postići ćemo ako budemo poštovali pravila. Prije svega šerijatska. To su ona pravila zbog kojih je navedeni svećenik prihvatio Islam. I to nije nikakav bauk, niti razlog da se zbog spomena riječi ''šerijat'' na sve strane upale alarmi. To su osnovna pravila ponašanja, na kojim se temelje i sva ostala pravila. A pravila se nalaze svugdje i na svakom koraku: i u kući, i u firmi, i na ulici, i u saobraćaju, i u školi, pa čak i u kupatilu i toaletu. Samo ih treba naučiti i primjeniti. Ne zbog kazni ili posljedica zbog nepridržavanja pravila. O kaznama uopće ne treba razmišljati. Zašto razmišljati o Džehennemu? Već treba razmišljati o ljepoti reda i mira, koju sa sobom donosi primjena pravila, kao i o džennetskim ljepotama. 

Svakako, neka od najvažnijih pravila jesu pravila ponašanja u džamiji, odnosno, džamijskim prostorijama. Spomenut ćemo neka od njih, koja se često krše, a sa nadom da ćemo ih se ubuduće držati ili da ćemo barem malo popraviti situaciju. 

Kao prvo, želim da nas podsjetim na važnost jedinstva zajednice. Da bismo ga postigli, jedan od važnijih uslova koji moramo ispuniti jeste postizanje jedinstva u namazu. Mi klanjamo po hanefijskom mezhebu i prema tome treba da se usklade svi oni koji klanjaju za Imamom ovog Džemata. To, između ostalog, znači da nakon što Imam prouči Fatihu naglas, riječ ''Amin'' svi treba da izgovore tiho ili usebi. Jer, riječ ''Amin'' je dova, a Gospodar svjetova traži da dove učimo tiho. On nije ni gluh ni nagluh, već jako dobro čuje. Plus što glasno izgovaranje riječi ''Amin'' ometa Imama.

Drugo, po hanefijskom mezhebu nebitno da li Imam u zajedničkom namazu učio Fatihu i suru naglas ili u sebi, svim prisutnim je vadžib da šute. Dakle, Fatihu i suru uči samo Imam, jer je prema hadisu Imamovo učenje ujedno i muktedijino učenje. A to je i logično. Ako bi svako za sebe učio Fatihu i suru, onda to ne bi bio namaz u džematu. I zašto će nam onda Imam? Oni koji uče Fatihu i suru za Imamom krše vadžib i dužni su, ukoliko to rade nenamjerno, da učine sehvi-sedždu. A ako to rade namjerno, onda je njihov namaz neispravan i moraju ga ponoviti. Zato, nemojmo se igrati sa namazom, jer namaz nije igra!!!

Kao treće, i za danas će to biti dovoljno, želim vas opomenuti i podsjetiti na važnost poštovanja prema Imamu i ezanu. Naime, vrlo često se dešava kada mujezin uči ezan ili Imam drži vaz da muškarci i žene nastavljaju sa pričom, i to vrlo glasno. Naravno, zbog okolnosti u kojim živimo razumljivo je da ljudi imaju potrebu za pričom, ali kada počne ezan ili vaz onda se mora prestati sa pričom i ponavljati za mujezinom, odnosno, slušati vaz. Onaj ko to ne želi, onda neka izvoli napustiti džamiju dok se ezan ili vaz ne završe. I to je znak poštovanja prema Imamu i ezanu.

Braćo moja, ova tema je jako važna i mi ćemo, akobogda, nastaviti govor o njoj u jednoj od narednih džuma.

Molim Dragog Allaha da nam uz naše poštovanje pravila olakša put do Dženneta. Amin.