KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN 

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

 pet, 1. mart 2024 / 20. ša'ban 1445

POST – UNIVERZALNA VRIJEDNOST (Hutba br. 550)

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike na Pravome putu.

Braćo moja u Dini Islamu! Post je jedan od pet temelja Islama i kao takav ima ulogu vjerske institucije. Kao obred on ne predstavlja nikakvu novinu, jer postoji u svim religijama i kulturama, samo što se na različite načine upražnjava. On je, ustvari, potvrda da je Bog Svoju uputu slao svim ljudima od Adema, a.s., pa do danas, čime je post stekao univerzalnu vrijednost. 

I ne samo da je naređen ljudima. Post je kao dio vjere usađen u čovjekovu prirodu. Na jednom predavanju nam je profesor pričao o tome kako je jedna grupa istraživača 50-ih godina prošloga vijeka u divljini Australije pronašla jednu zanimljivu grupu Aboridžana. Radilo se, naime, o ljudima koji nikada nisu imali dodir sa drugom civilizacijom ili nekom religijom, a koji su uprkos tome ipak upražnjavali molitvu i post te imali svoju bogomolju.

Kao ibadet (bogoslužje), post u Islamu nije bio propisan na samom početku Muhammedove, a.s., misije. Prvih dvanaest godina svoga poslanstva Muhammed, a.s., je proveo samo u pozivanju ljudi u tevhid (vjeru u jednoga Boga). Jer čemu ibadeti ako ljudi još uvijek ne vjeruju u jednoga Boga? U politeističkom društvu Mekke to uopće nije bio lahak zadatak. Iz tog razloga jedini ibadet koji je u Mekki bio propisan jeste molitva (namaz), tj. direktna veza sa Bogom.

Čak ni nakon Hidžre (prelaska muslimana iz Mekke u Medinu), nisu odmah na red došle nove naredbe. Tako je i post naređen tek druge godine. Međutim, muslimani nisu čekali da im post bude naređen, već su, čim su vidjeli Jevreje kako poste svoj 40-dnevni post, odlučili da i sami poste. Također 40 dana. Ali ne zaredom, kao što su to činili Jevreji, već svakog mjeseca po tri dana a preostala 4 dana su dodavali po slobodnom izboru. Dolaskom naredbe post je postao vezan isključivo za mjesec ramazan, tj. 29 ili 30 dana, uz mogućnost upražnjavanja dobrovoljnog posta.

Naravno, post u Islamu se razlikuje od posta u drugim religijama i kulturama. Muslimani poste od zore pa do zalaska sunca i u tom periodu ne smiju ništa ni jesti ni piti, niti imati spolna uživanja. Kao takav, post nije propisan radi gladovanja i mučenja, već radi samodiscipline i psiho-fizičkih koristi, koje se ogledaju u tri osnovna aspekta posta:

Prvi aspekt je društveni. On se ogleda u više stvari. Prije svega u organizovanju zajedničkih iftara (večera), a kojima se jačaju prijateljske, rodbinske, porodične i komšijske veze. Vrlo često se organizuju i iftari za siromašne, dok na kraju ramazana svakog pripadnika Islama, nebitno da li je postio ili nije, čeka obaveza davanja sadekatul-fitra (ramazanske milostinje). Na te načine, kao i kroz osjećaj gladi i žeđi tokom posta, muslimani se solidarišu sa siromašnima te im pokušavaju omogućiti da mjesec ramazan kao i blagdane Ramazanskog bajrama dočekaju i provedu u radosti i veselju.

Drugi aspekt je zdravstveni. On je i naučno dokazan kroz autofagiju. To je proces razgradnje oštećenih organela, ćelijskih membrana i proteina u tijelu. Nedovoljna autofagija je jedan od glavnih razloga za nakupljanje oštećenih ćelija i starenje. Putem autofagije tijelo uklanja nefunkcionalne, oštećene i bolesne ćelije i djeluje na način da reciklira te ćelije i čisti tijelo od toksina. Proces autofagije pomaže ćeliji da se oslobodi otpada, regeneriše tijelo, i da se usput izgube i kilogrami. Kad u organizmu nema autofagije, onda dolazi do nastanka mnogih bolesti, uključujući dijabetes tipa 2, Parkinsonovu bolest ili rak.

Treći apekt je samoodgojni (samodisciplinski). On se ogleda kroz djelovanje posta na dvije duhovne komponente tijela. To su Ruh i Nefs, odnosno, Duh i Duša. Duh je komponenta koja teži ka Bogu i višem svijetu, dok duša teži materijalnom svijetu i užicima. Za razliku od duha koji se mijenja samo u pogledu Božije blizine, duša mijenja svoja stanja i stepene svoga odgoja. Kada musliman posti on vrši pritisak na dušu, koja gubi snagu da se opire i na taj način sebe i svoj odgoj prepušta čovjeku. Tako se čovjek smiruje i donosi mir drugima. A to i jeste glavna odrednica Islama, jer Islam je vjera selama (mira). A da bi osjećaj mira uvijek bio aktivan Muhammed, a.s., je muslimanima preporučio dobrovoljni post svakog mjeseca, pa čak i svake sedmice. I u principu, što duša ide niže to se duh uspinje više, tj. čovjek jača svoju vjeru i svoju svijest o Bogu, a to i jeste glavni cilj posta. 

Što se tiče same naredbe posta, ona obuhvata punoljetne, pametne i zdrave muslimane. Djeca nisu dužna da poste, ali mogu probati tzv. dječiji post radi sticanja navike. Postoje i osobe koje ne poste određene dane ramazana, ali to moraju nadoknaditi. Kao npr. putnici, bolesnici, radnici na teškim fizičkim poslovima, trudnice, žene dojilje, te žene u menstrualnom ili postporođajnom periodu. Osobe koje iz zdravstvenih razloga ne mogu nikako da poste, dužne su za svaki propušteni dan posta da daju fidju (jednog siromaha nahrane doručkom i večerom). Oni koji to nisu u mogućnosti, oni su u potpunosti oslobođeni posta.

Braćo moja! Današnja hutba je, ustvari, djelimično dorađeno predavanje koje sam nedavno održao na jednom međureligijskom Zoom-druženju. Kao takva, hutba nam može poslužiti kao podsjetnik na neke činjenice vezane za post te kao primjer kako nemuslimanima objasniti islamski post.

Molim Dragog Allaha da nam post predstojećeg mjeseca ramazana učini lahkim, radosnim i korisnim. Amin.