KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN 

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

pet, 26. april 2024 / 17. ševval 1445

GOVORI DOBRO ILI ŠUTI!

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike na Pravome putu.

Braćo moja u Dini Islamu! Čovjek dvije godine uči da govori a onda 40 godina uči da šuti. Pa opet, neki nauče a neki ne. Čovjek se vrlo rijetko kaje zbog prešućenog, a vrlo često zbog rečenog. Jer prešućeno pravi manju štetu. U narodu bi rekli: ''Prešućena pozlaćena.'' U smislu, ako je govor srebro onda je šutnja zlato. 

Mi počesto ne vodimo računa o tome šta govorimo i ne razmišljamo o posljedicama naših riječi. Nekad nam je jednostavno teško da prešutimo. A nekada, Boga mi, i ne treba prešutjeti. Kažu da je definicija mudrosti: ''Govoriti kada treba i šutjeti kada treba.'' Naravno, to nije uvijek lahko ocijeniti, kao ni u govoru najbolje riječi izabrati. U principu, mozak bi uvijek trebao da bude ispred jezika, ali je jezik nekada brži. S toga pozivam sebe i vas da povedemo računa o svom govoru, odnosno, o svom jeziku – tom organu koji ima osam mišića, a koji može da bude uzrokom naše ili sreće ili nesreće. U narodu bi rekli: ''Od lošeg jezika stradaju zubi.'' No, to nije ništa u poređenju sa stradanjem na Sudnjem danu. A za jezik će se itekako odgovarati. Nekoga će jedna lijepa riječ uvesti u Džennet, a nekoga jedna ružna u Džehennem. 

S tim u vezi Muaz b. Džebel, r.a., prenosi da ga je Poslanik, s.a.v.s., upitao: ''Hoćeš li da te obavijestim šta je temelj svega?'' On reče: ''Hoću, Allahov Poslaniče.'' Poslanik, s.a.v.s., uze rukom za svoj jezik i reče: ''Čuvaj ovo!'' ''Allahov Poslaniče, zar ćemo biti pitani i za ono što budemo govorili.'', upita Muaz, a Poslanik, s.a.v.s., reče: ''Majka te izgubila Muaze, a zar će nešto drugo u Džehennemu izvrtati ljude na njihova lica osim ono što su počinili njihovi jezici?'' (Hadis sahih, bilježe Tirmizija, Ibn Madže i Ahmed)

I zato, da bi nam jezik bio prijatelj a ne neprijatelj, Poslanik, s.a.v.s., nas opominje i savjetuje: ''Ko vjeruje u Allaha i u onaj svijet, neka govori samo ono što je dobro ili neka šuti.'' (Muttefekun alejhi)

S ovim u vezi moram da napomenem da sam primjetio kako neki ljudi pogrešno prenose, odnosno tumače moje hutbe. Ja hutbu objavljujem i na džematskom Homepage-u i na FB-profilu a i šaljem je džematlijama preko WhatsApp-liste, tako da se vrlo lahko može i naći i prenijeti u originalu. Pri tome smatram da su moje hutbe prilično jasne i zbog toga mi nije jasno zašto ih ljudi pogrešno i na svoj način tumače. I hajde što ih pogrešno tumače, već ih tako i dalje prenose. Pa se onda još u njima i pronalaze i osjećaju uvrijeđenim. S toga im poručujem, ako im u mojim riječima nešto nije jasno neka mene pitaju za tumačenje. Manje će nanijeti štete i sebi a i Džematu.

Ako već imaju potrebu da prenose moje riječi onda treba da me citiraju, a ne da stavljaju svoje komentare u moja usta. Ako se smatraju uvrijeđenim, neka znaju da mi nije namjera bilo koga da vrijeđam. Ako nekada u afektu nešto kažem, pa to je situacija u kojoj se svako prije ili kasnije nađe. Naravno, to nije opravdanje. Ali, jedno je sigurno – ja u svojim hutbama nikoga direktno ne napadam i ne vrijeđam. Ja samo opominjem i savjetujem, kako vas tako i sebe. I kao što sebi želim dobro, tako ga želim i vama. Kao što sebi želim džennetske ljepote, tako ih želim i vama. Kao što sebi želim spas od Džehennema, tako ga želim i vama. 

I zato umjesto prazne šutnje i ružnog govora, sebi i vama preporučujem da svoj jezik zaposlimo zikrom. Na taj način ćemo automatski smanjiti i mogućnost ogovaranja, odnosno potvaranja. A onaj ko se uspije u potpunosti osloboditi ogovaranja i potvaranja, taj se oslobodio velikog tereta i u velikoj mjeri je sebi olakšao put do Dženneta.

S toga poslušajmo svoga Gospodara, Koji nas na više mjesta u Kur'anu slijedećim ili sličnim riječima poziva: ''O vjernici, Allaha puno spominjite!'' (El-Ahzab, 41.)

I poslušajmo svoga Poslanika, s.a.v.s., koji kaže: ''Neka ti je jezik uvijek vlažan od spominjanja Allaha.'' (Hadis sahih, bilježi Ahmed)

Ili kao što je savjetovao Ebu Se'ida el-Hudrija, r.a., da zikri toliko puno dok ljudi ne kažu da je lud.

Kada sam 2005. godine autobusom putovao na hadž, bilo mi je čudno kada sam u jednoj pauzi čuo dvojicu vodiča kako spominju koliko je koji salavata proučio. Kada su u drugoj pauzi ponovo to spomenuli, a pričali su javno i glasno, shvatio sam da se radi o njihovom takmičenju u zikru – ko će više salavata da prouči. U trećoj pauzi sam već postao ljubomoran, pa sam im se pridružio. Ne u takmičenju, već u zikru. Eto možda lijepe ideje za dvije osobe koje vole Uzvišenog Allaha i koje se vole u Njegovo ime. Da se takmiče u dobru.

Braćo moja, družimo se i takmičimo u dobru a ne u zlu! Zaposlimo svoj jezik zikrom! I govorimo samo ono što je dobro ili, u suprotnom, šutimo!

Molim Dragog Allaha da naša srca uputi, da ih imanom ispuni, i da ih učini blagim prema prijateljima a žestokim prema neprijateljima. Amin.