Bismillahir-rahmanir-rahim

Hazreti Hatidža
Hazreti Hatidža, kćerka Huvejlidova pripadala je rodu Kurejš u Mekki. Prva je majka pravovjernih i prva žena plemenitog Poslanika. U predislamsko doba zvali su je „čista“ zbog njenog poštenja i neporočnosti, a kada bi je opisivali rekli bi „gospođa Kurejševičkih žena“. Kao bogata i ugledna trgovkinja zapošljavala je mnogo ljudi.

 Tako je jednom prilikom svoju bogatu karavanu koju je slala u Siriju povjerila Muhammedu a.s. pošto je znala da je pošten i pouzdan. Iz Sirije Muhammed a.s. se vratio sa zaradom kakvu Hatidža do tada nikada nije ostvarila.

Nedugo poslije toga ugovoren je brak između Muhammeda a.s. i Hatidže. Muhammed je tada imao dvadeset pet, a Hatidža četrdeset godina. Taj brak je bio sretan i uspješan, vedar bez ijednog dana oblačnosti. Njegovu bistrinu nije pomutila omamljenost imetkom bogate žene niti uobraženost mladića njegovom mladošću.

Sav njen imetak bio je njegov, a sva njegova mladost pripadala je njoj. Hatidža je bila prva Poslanikova s.a.v.s. žena i ostao je sa njom do kraja njenoga života. Rodila mu je dva sina i to: Kasima i Abdullaha. Pored ova dva sina Hatidža je rodila sa poslanikom i četiri kćeri: Rukajju, Zejneb, Ummi Kulsum i na kraju Fatimu, njihovu najmlađu kćerku. Sinovi Kasim i Abdullah su umrli u doba džahilijjeta dok su kćeri dočekale islam i učinile Hidžru sa svojim ocem, tada već Allahovim Poslanikom.

Hatidža spada među tri istaknute žene u životima trojice poslanika: Asija – žena Faraonova u životu Musaa, Merjema – kći Imranova u životu Isaa i Hatidža – u životu Muhammeda a.s.

Svaka od njih je čvrsto vjerovala i podržavala poslanika u najtežim danima njegove poslaničke misije.

O tome Muhammed a.s. kaže:
„Veliki je broj ljudi upotpunio njihovu vjeru i ljudskost, a od žena su to učinile samo Merjema, kći Imranova, Asija, žena Faraonova i Hatidža, kći Huvejlidova.“

Hatidža je bila istinski pomagač i sigurni oslonac Muhammedu a.s. U džahilijetu mu je pomagala da očuva svoj dostojanstveni život. Kada je primio Prvu objavu, prva mu je povjerovala i pružila najvecu podršku. Potpuno iscrpljen i preplašen Poslanik je prvo Hatidži saopćio vijest o ukazivanju meleka Džibralila.

Ona je tada sa sigurnošću i ubjeđenjem rekla:
„Tako mi Allaha, Allah tebe neće poniziti, pokazuješ milosrđe, paziš rodbinu, podnosiš sve, zarađuješ radom, istinu govoriš, dočekuješ i ugoščuješ goste.“

Uvijek je bila uz njega kada je osjećao tegobu ili neugodnost. Bila je njegova nada kada je posustao, smirenost i pouzdanost kada bi ga život u bezizlaz dovodio. Kada su ga napadali i u laž ugonili, Allah mu je podario olakšanje u Hatidži. Nikada ga bilo čim nije zamarala niti prema njemu osorna bila.

Deset godina po poslanstvu, a tri godine prije Hidžre, Allahova odredba odvojila je od Poslanika njegovu voljenu ženu Hatidžu. Hatidža je preselila na ahiret, a Poslanikovo sjećanje na nju u njegovoj duši nikada nije presahnulo. Sjećanja su ostala bistra tokom cijelog Poslanikovog života. Poslanik gotovo nikada nije izašao iz kuće, a da ne spomene Hatidžu i to na najbolji način. Uvijek je se rado sjećao, bio ljubazan prema njenoj porodici i srdačan prema njenim prijateljima.

Hazreti Aiša prenosi da je Poslanik a.s. kada bi zaklao ovcu rekao: „Pošaljite i Hatidžinim prijateljima.“ Spomenula sam to jednog dana, veli Aiša, a on reče:

 „Ja volim one, koje je ona voljela.“