KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

 

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

 

petak, 2. april 2021 20. ša'ban 1442

 

UVIJEK IMA NADE

 

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! Do početka mjeseca ramazana, odnosno, do prve teravije ostalo je još samo 10 dana. S toga ne možemo a da ne budemo radosni zbog dolaska najdražeg gosta, ali istovremeno i tužni zbog uvođenja novih strožijih mjera, kojih se moramo držati ukoliko želimo da nam ostane nada da ćemo mjesec ramazan dočekati i provesti u našoj džamiji. Sve je bolje od toga da naš džemat bude kažnjen i zatvoren u najljepšem periodu godine.

U sklopu naših priprema za doček mjeseca ramazana danas želim da razmislimo o priči jednog saudijskog imama po imenu Hafiz ed-Devseri, koja govori o vrijednostima zikra, ali istovremeno i budi nadu za mnoge udovice sa jetimima, kao i osobe koje nemaju bračne drugove.

Šejh pripovijeda: "Ovaj slučaj se desio meni lično. Radi se o jednoj ženi, koja bi svakog petka nakon džuma-namaza sjedila pored džamijskih vrata i ispružene ruke prosila. Pitao sam džematlije o njoj, a oni mi rekoše da ona dolazi samo petkom za vrijeme džuma-namaza da prosi.

Pošto je svakog petka dolazila džematlije su počele sve manje da joj daju. Tako me je jednog petka nakon završetka namaza dočekala pred džamijom i rekla: 'Efendija, ljudi su mi prije redovno davali, međutim, sada slabo. Čak se desi da samo prođu i ništa mi ne udijele. Tako mi Allaha, kod kuće sam ostavila djecu, kojoj nema ko da zaradi niti da se brine o njima, osim mene! Posla nemam i ne mogu da ga nađem, jer djecu ne mogu samu da ostavim kod kuće. Ja nigdje ne prosim osim ovdje i u ovo vrijeme, dok mi komšije pričuvaju djecu.'

Rekoh joj: 'Draga sestro, nije problem, ljudi će ti pomoći, ali sve je to kratkotrajno. Da li si se obratila Allahu za izlaz iz ovog stanja? Da li si Allaha zamolila za pomoć, prije nego što si pitala ljude?' Ona mi odgovori: 'Ja Allaha obožavam, izvršavam farzove!' Onda sam joj uputio savjet: 'Trebaš povećati i ojačati svoj ibadet nafilama (dobrovoljnim ibadetom), a najbolje čime možeš povećati svoju nafaku jesu dva zikra: 'ESTAGFIRULLAH' i 'LA HAVLE VE LA KUVVETE ILLA BILLAH!' Vidjet ćeš da će te Allah opskrbiti odakle se i ne nadaš. Ali, pod jednim uslovom – da se Allaha bojiš tajno, kao što Ga se bojiš javno.'

Otišla je kući i obećala da će raditi onako kako sam joj rekao. Idućeg petka se nije pojavila. Niti narednog. Počeo sam da osjećam neku nelagodu. Šta ako sam joj nažao učinio? Odlučio sam da posjetim četvrt u kojoj je živjela. Kad sam došao do njene kuće nisam je zatekao, pa sam pitao njenu prvu komšinicu šta je sa njom. Ona mi reče da se žena odselila. Ja upitah: 'Kako će se odseliti kad je siromašna?', a ona reče: 'Subhanallah, nakon što je prosila ispred džamije, imam te džamije joj je rekao da treba stalno da čini istigfar i da govori 'La havle ve la kuvvete illa billah'. Tako mi Allaha, tako su radili i ona i njena djeca. Nakon par dana došao je čovjek, koji je poznavao nju i njenog umrlog muža. Čuo je za nju, došao je i ponudio joj brak, i ona je pristala.'

Kasnije sam saznao njegovo ime i ostao iznenađen kad sam shvatio da se radi o jednom od najbogatijih ljudi u Rijadu. Iako je on nju poznavao prije braka sa njenim prvim mužem, nikad nije bio zainteresovan za nju. Saznao sam njegov broj i nazvao ga.

On mi tada reče: "A ti si, znači, taj imam! Vidi, brate. Tako mi Allaha, nikad nisam ni pomislio da bih ovu ženu mogao oženiti, sve dok jedne noći nisam usnio kako me neko budi i govori mi: 'Otiđi do ove žene i pobrini se za nju i njenu djecu.' Upitao sam majku o kome se radi a ona mi objasni njeno stanje, jer je ona nju poznavala. Otišli smo zajedno do nje i ponijeli nešto novca i hrane da joj pomognemo. Kad smo došli i vidjeli u kakvom je stanju, kazali smo: 'Samo nas je Allah tebi poslao, nakon što godinama nismo imali nikakve informacije o tebi.'

Kada smo izašli od nje, majka mi reče: 'Sine, ova žena je mlada ostala bez muža. Vidi se da je bogobojazna i plemenita, pa učini dobro djelo, oženi je i pobrini se za ove jetime!' Rekao sam kratko: 'Majko, uđi i zaprosi je za mene!' I tako, ona je došla u blagostanje sa svojom djecom, a ja sam dobio hairli suprugu.'"

 

Molim Dragog Allaha da svima nama podari nadu u bolje sutra. Amin, ja Rabbel alemin.

 

Uvijek ima nade.doc
Microsoft Word Dokument 54.5 KB