HADIS DANA

"Iman podrazumijeva sedamdeset i nekoliko radnji. Najvrjednija je izgovarati riječi ‘La ilahe illallah’, a najmanja je ukloniti s puta ono što je smetnja".
Buharija, Muslim

https://ticket1996.tickethome.at/

KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN 

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

pet, 19. april 2024 / 10. ševval 1445

ALLAHOVA RIJEČ JE ZADNJA

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike na Pravome putu.

Uzvišeni Allah u Kur'anu časnom opominje: "Ljudima se bliži čas polaganja njihovog računa, a oni bezbrižni ne mare za to." (El-Enbija', 1.)

Braćo moja u Dini Islamu! Ramazan je bio i prošao, ali time nije prošao i naš život niti je vrijeme stalo. Naš život se nastavio prvog ševvala. Ramazan je bio tu samo da nam pokaže, tj. da nas podsjeti kako treba da se ponašamo, kako vrijeme da ispravno koristimo, kako da se Gospodaru svome približimo i za susret sa Njim pripremimo. Jer mi često zaboravimo ili o tome ne razmišljamo – da smo svakog dana sve bliži i svojoj smrti i svome stajanju pred Uzvišenim Gospodarom.

Zato danas opominjem i sebe i vas, nemojmo se opuštati niti oslanjati na svoje ramazanske ibadete, već koristimo svaki dan koji nam je poklonjen kako bismo nastavili sa našim pripremama za Veliki dan! Pri tome dobro povedimo računa i o kvalitetu naših djela, odnosno pazimo da svojim lošim ponašanjem i tuđim hakkovima ne uništimo ono što smo teškim trudom stekli!

U tom smislu poslušajmo savjet koji nam daje hzr. Alija, k.v., a koji glasi: "Koliko god vodili računa o broju učinjenih dobrih djela isto toliko vodite računa i da ih činite iz bogobojaznosti, jer Allah prima samo od bogobojaznih." Ako se Boga Dragog ne budemo bojali, džaba nam sve titule.

Braćo moja! U svojim pripremama za Sudnji dan nipošto nemojmo potcijeniti značaj dove, jer ona olakšava naš život i pomaže nam u rješavanju naših problema, a može i da promijeni našu sudbinu. U svakom slučaju, dobro će nam doći na Sudnjem danu.

S tim u vezi želim s vama da podijelim jedan slučaj, koji nam prenosi šejh Abdulaziz ‘Aql.

On pripovijeda slijedeće: ''Jedan čovjek iz moje rodbine je znao Kur'an napamet i bio je dobar insan. Održavao je rodbinske veze i bio istinski pokoran Allahu. Jednom mi je, kada sam imao 16-17 godina, rekao: 'Sinko, što se ne oženiš?' Rekoh: 'Oženit ću se kad budem materijalno sposoban.' A on mi reče: 'Sinko, budi iskren prema Allahu i pokucaj na vrata Njegove milosti. On će sigurno ponuditi olakšanje!' A zatim mi ispriča svoju životnu priču:

'Rodio sam se slijep i bio sam ružan, nizak i siromašan momak. Nijedno svojstvo koje se sviđa djevojkama nisam imao. Ali jednog dana odlučio sam da se oženim. Otišao sam kod oca i rekao mu svoj nijet. On se grohotom nasmijao i rekao mi: 'Jesi li ti lud? Ko će ti dati svoju kćerku? Ti si slijep i siromašan. Nemoj ni sanjati o ženidbi.' Pošto sam imao 25 godina te su me riječi jako pogodile. Onda sam otišao kod majke i njoj isto rekao te zaplakao pred njom, ali mi je i ona odgovorila isto kao i otac.

Jedne noći dok sam kaharan sjedio pomislih: 'Ja tražim od oca i majke koji su nemoćni, a imam Allaha koji je Svemoguć. Tražim od njih, a ne tražim od Najmilostivijeg.' Nakon toga sam svake noći klanjao noćni namaz a zatim dizao ruke i molio Svevišnjeg: 'Gospodaru, oni mi kažu da sam siromah, a Ti si me učinio siromahom. Kažu mi da sam slijep, a jedini Ti si me slijepim učinio. Govore mi da sam ružan, a Ti si me takvim stvorio. Gospodaru, nema Boga osim Tebe, zaista Ti jedini znaš moje potrebe i poznaješ moju nemoć. Moj otac je odbio moju molbu, a i moja majka isto. Ja njih shvatam jer su oni nemoćni, ali ti si Plemenit i Svemoguć. Allahu moj, smiluj mi se i podari mi hajirli ženu da smirim svoju dušu.'

Dovio bih i plakao, i tako dugo u noć ostajao sve dok ne bih zaspao. Jedne noći u snu sam vidio kako se nalazim na nekom mjestu koje je bilo jako vruće. Zatim ugledah kako se s neba spušta prelijep šator koje me najednom prekri i ja osjetih njegov hlad. Čak i kad sam se probudio bilo mi je prohladno, ali sam se obradovao tom snu.

Slijedećeg jutra sam otišao kod jednog učenjaka da mi protumači san. On me upita: 'Jesi li oženjen?'  Rekoh: 'Nisam.' Kaže: 'A zašto nisi?' Rekoh: 'Ja sam slijep i siromašan.' A on reče: 'Sine, idi i potraži najbolju djevojku i zaprosi je! Prihvatit će, akobogda.'

Istog trenutka sam pomislio na jednu djevojku za koju sam čuo da je najljepša i najbolja, pa sam ustao i požurio kući. Rekao sam ocu da zajedno odemo da je zaprosimo, ali on me dočeka sa još težim riječima nego prije. Međutim, nisam se pokolebao već sam sȃm otišao do njene kuće. Nazvao sam selam njenim roditeljima a zatim rekao: 'Došao sam da zaprosim vašu kćerku!' Njen otac mi poželi dobrodošlicu a onda reče: 'Kako boljeg da pronađem a preda mnom je onaj koji nosi Allahovu knjigu?' Ali mi opet reče da će nju prvo upitati. Pa je otišao kod svoje kćerke i rekao joj: 'Da, on je slijep, ali mu je Allah dao svijetlo zato što zna Kur'an napamet!' Ona je tada prihvatila prošnju i nakon sedam dana sam je oženio.'''

Braćo moja, to dobro upamtimo – Allahova riječ je zadnja!

A naša zadnja dova neka bude: ''Neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova!''