Iskoristi svoje vrijeme prije neg sto bude kasno

O MLADIĆU! Da li si ikada razmišljao o čovjeku koji hoda pogrbljenih leđa, čija je kosa obijelila od starosti, čija je snaga iščezla zbog starosti? Jesi li razmišljao o čovjeku koji obavlja namaz s poteškoćom, jede i pije s poteškoćom, obavlja nuždu s poteškoćom, a svemu ovome uzrok je starost.

Da li si ikada razmišljao o svome stanju?

Zar ovaj starac nije bio kao i ti? O mladiću! Sve je iskusio i prošao u životu, sve ono što ti sad proživljavaš, igrao se i zabavljao, i mislio je da ta zabava i uživanja nikada neće proći, mislio je da njegovoj snazi nema kraja i da će uvijek biti jak i nesavladiv.

Ali, prevario se – došla mu je starost, a njegovo tijelo oslabilo, njegovu snagu zamijenila je bolest, slabost i nemoć. Njegovo uživanje, radost i zabavu zamijenila je tuga i žalost za propuštenom mladošću koju je proveo u igri i zabavi. On bi bio najsretniji kada bi mogao ponovo vratiti svoju mladost, pa da je provede u pokornosti Allahu, Gospodaru svih svjetova.

O MLADIĆU! Znaj da je svaki novi dan dio tvog života i da svaki dan dođe sinu Ademovom, alejhis-sellam, govoreći: ”O sine Ademov! Ja sam tvoj novi dan i bit ću svjedok tvojih djela, zato me iskoristi, jer doista ti se više neću vratiti do Sudnjeg dana.''

Doista, kada čovjek ostari, on ostatak svog života provede u tuzi i kajanju za propuštenom mladošću. Zašto? Zato jer bi obavljao namaz, postio bi, ali ne može zbog svoje starosti ili ako može, to obavlja s poteškoćom.

O MLADIĆU! Čuvaj se duge nade!

Možda ćeš reći: Preda mnom je život, zatražit ću oprosta u budućnosti, ili ćeš reći: Neka, ima vremena, ili: Zatražit ću oprost u tridesetoj godini života, ili četrdesetoj ili malo kasnije. Čovjek u ovim godinama većinom se dobro osjeća, osjeća se zdravim i jakim. U ovim godinama čovjek može spojiti dvije stvari, a to su zdravlje i ibadet. Allah, dželle šanuhu, je milostiv i On prašta grijehe, i On će oprostiti Svome robu kada to zatraži od Njega, bilo to u tridesetoj ili šezdesetoj ili sedamdesetoj godini života.

O MLADIĆU! Da li se ikad zapitaš ko ti garantuje da ćeš doživjeti tridesetu ili četrdesetu godinu života? O mladiću, ko ti garantuje da ćeš sutra živjeti na ovom dunjaluku i biti sa svojim najbližim?

O MLADIĆU, zar ne znaš da smrt dolazi iznenada i neočekivano, i da će te ljudi spustiti u kabur, kao što su i druge spustili, i da ćeš postati jedan od stanovnika kabura.

Da li stanovnici kabura mogu tražiti oprost, da li su uživali u tome što su odgađali traženje oprosta? Da li imaju koristi od toga što su svoje vrijeme ili život provodili u igri, zabavi i nepokornosti Allahu, subhanehu ve te'ala?

Da li su doživjeli te godine života koje su željeli, da li su doživjeli te godine u kojima su htjeli da se pokaju?

O mladiću, zašto odugovlačiš sa traženjem oprosta od Allaha, subhanehu ve te'ala, i sa pokornošću Allahu, Gospodaru svih svjetova, i zašto si nemaran prema tome, a znaš da smrt dolazi iznenada, i samo Allah zna kad će ti smrt doći.

Kaže Allah, subhanehu ve te'ala: ''I svi se Allahu pokajte, o vjernici, dabiste bili spašeni.'' (NUR, 31.)

Kaže Ibn el-Dževzi: ''Svaki čovjek treba da se sprema za smrt i da se ne zavarava mladošću i zdravljem misleći da mu smrt neće doći dok je mladić i dok je zdrav, a kada danas pogledamo, vidjet ćemo da više omladina umire nego starci.''

O MLADIĆU, pa i ako doživiš četrdesetu godinu života, ko ti garantuje da ćeš biti jak, sposoban da obavljaš ibadet i veličaš svoga Gospodara.

Ko ti garantuje da te neće kakva bolest zadesiti u dvadesetoj ili tridesetoj godini života pa da te ta bolest baci u postelju, pa da svoju mladost i snagu zamijeniš sa bolesničkim krevetom, ali znaj da je tada kasno! O mladiću, ko ti garantuje da te neće zadesiti kakva nevolja ili nesreća u dvadesetoj ili tridesetoj godini života koja će uzrokovati da ostaneš nepokretan do kraja svoga života!

Mnoge od nas šejtan zavarava sa odgađanjem pokajanja, a odgađanje pokajanja Allahu je poput mora koje je beskrajno pa tako mnoge ljude stigne smrt, a nisu se uspjeli pokajati svome Gospodaru, a tome svemu uzrok je odgađanje pokajanja Allahu, subhanehu ve te'ala.

Mnogi ljudi kažu da će se pokajati. I tako prolaze dani, godine, a kod njih se stvara odbojnost i nemarnost prema pokajanju.

O mladiću! Odgađanje tevbe nema granice niti kraja i odgađanje nikad ne prestaje sve dotle dok čovjek ne bude spušten u kabur.

O mladiću, čuvaj se odgađanja tevbe i nemoj se oslanjati na Allahov oprost i Allahovu milost, jer kako god je Allah milostiv i Onaj Koji prašta, tako isto je i Onaj Koji žestoko kažnjava. Kao što kaže Allah, subhanehu ve te'ala, u Svojoj plemenitoj Knjizi: ''Odmazda Gospodara tvoga će, zaista, užasna biti.''(Al-Burudž, 12.)

Dva razloga vode ljude do opuštenosti pa misle da je Allah milostiv i Onaj Koji samo prašta, zaboravljajući da je i Onaj Koji kažnjava, a to su:

1. odgađanje tevbe, tj. pokajanja Allahu, subhanehu ve te'ala,

2. nada u Allahovu milost (oni koji su grijeh učinili govore da je Gospodar milostiv, a zaboravili su da je i Onaj Koji kažnjava).

Prenosi se od Ebu Hurejre da je Božiji Poslanik rekao: ”Sedam vrsta ljudi bit će u Allahovom hladu, kada drugog hlada neće biti. Jedan od njih će biti mladić koji je odrastao u pokornosti Allahu, subhanehu ve te'ala.''

O mladiću, pa zar ne želiš da budeš u Allahovom hladu kada drugog hlada ne bude, zar ne želiš da ti knjiga bude data u tvoju desnu ruku, zar ne želiš da uživaš u blagodatima koje će vječno trajati!

Prenosi se od Ibn Abbasa da je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, rekao: ''Iskoristi pet stvari prije drugih pet: mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i život prije smrti.''

O mladiću, ti se nalaziš u vremenu kada si zdrav, mlad, imaš mnogo vremena na raspolaganju, ali to vrijeme možda provodiš u beskorisnim stvarima.

Spomenut ću hadis u kojem kaže Božiji Poslanik, s.a.v.s.: ''Dvije su blagodati koje ljudi zanemaruju, a to su zdravlje i slobodno vrijeme.''

Kaže Abdullah ibn Mes'ud, neka je Allah zadovoljan sa njim: ''Doista mi je mrzak čovjek koji je besposlen, ne radi ni za dunjaluk ni za ahiret.''

Rekao je Ebu Jezid: ’’Doista su noći i dani imetak vjernika, pa sa tim imetkom zarađuje Džennet ili Džehennem.''

Rekao je Ibrahim ibn Šejban: ''Ko bude čuvao i vodio brigu o svom vremenu, Allah će sačuvati njegovu vjeru i njegov dunjaluk.''